Uvijek su imali dovoljno novca ali sa njegovih 15 god. su mu prestali davati džeparac, nisu ga htjeli školovati, a sa 18 su mu počeli čak naplaćivati boravak u kući. On je uspeo uprkos njima, oženio me, obezbjedio dom za nas i našeg malog anđela. I ja radim u struci tako da imamo i više nego dovoljno za život.
Međutim, sada su njegovi roditelji postali “fini” a on naseda na to i daje im naš krvavo stečeni novac. Nama ništa ne znači tih par stotina eura mjesečno ali ti ljudi to nisu zaslužili. Ovdje je stvar principa. Svojoj kćerki su obezbjedili sve, privatan fax, auto, stan u gradu.
Kada mužu kažem da im prestane davati novac on se ljuti. Kaže gde će ti duša? Planiram mu postaviti ultimatum. Jer ja imam dovoljno novca da se odselim sa djetetom, da mu uzmem pola svega i napravim pakao.
Zbog čega su mu oni toliko bitni kada se cijeli život patio zbog njih??? Eto neka mi neko samo to kaže.
Ostavi komentar