“Bilo je to prije dvije godine, nisam dva mjeseca jela užinu kako bi od tih novaca kupila svojima poklone za Božić.
Kupim poklone, trčim na bus ali ne stignem na njega.
Sjednem na klupu cijela tužna i živčana odjednom krene kiša.
Sjedim i dalje nemam snage dignut se da se zaštitim od kiše kad odjednom prilazi mi jedna cura sa čokoladom sa riječima:
“Posmatram te već neko vrijeme izgledaš mi tužno pa evo ti čokolada” i ode..
Već dvije godine se prisjećam tog događaja i nevjerovatno je kako ti neke sitnice mogu uljepšati dan..
(Izvor: Ispovesti.com)
Ostavi komentar